Postrojenje za proizvodnju toplinske i električne energije na biomasu u Velikoj Gorici, vrijedno pola milijarde kuna, najveći je projekt tvrtke HEP Obnovljivi izvori energije. Potvrdio nam je to u razgovoru direktor tvrtke, magistar Goran Slipac.

- Radi se o dosta značajnom projektu izgradnje bioelektrane snage 20 MW električnih i 35 MW toplinskih. Znači bioelektrana koja će se ložiti na drvnu sječku i proizvodit toplinsku i električnu energiju. Toplinskom energijom opskrbljivat ćemo Veliku Goricu i HEP namjerava poduzeti aktivnosti potpune rekonstrukcije toplinskog sustava i planiramo ugasiti 14 postojećih kotlovnica i proizvodnju preusmjeriti u bioelektranu – objašnjava direktor HEP OiE-a.

Svojom veličinom i proizvodnjom bit će to najveće takvo postrojenje u Hrvatskoj koje će u potpunosti promijeniti centralizirani toplinski sustav Velike Gorice kroz koji se grije 60 posto građana.

- Zapravo nema velikog postrojenja ovolike dimenzije u Hrvatskoj. U ovoj tehnologiji se smatra da je to vrlo veliko postrojenje. Postoji nešto slično u Beču, Mađarskoj, ali u Hrvatskoj nema ovako velikog objekta. Bit će to sam vrh tehnologije – kaže Slipac.

Postojećih 14 kotlovnica na lož ulje, neke starije i od trideset godina, će se ugasiti ili poput toplane Galženica modernizirati za korištenje plina kako bi u zimskim vršnim opterećenjima dogrijavale vodu iz vrelovoda. I u samom postrojenju bioelektrane bit će tri manja plinska kotla za najhladnije zimske dane.

Dovoljna količina biomase u blizini te odličan toplinski konzum, glavni su razlozi zašto je Velika Gorica odabrana kao najbolja lokacija za bioelektranu.

- Dvije godine smo proveli vrlo temeljna istraživanja na odabiru lokacije, uglavnom oko Velike Gorice. Sa inženjersko ekonomskog i ekološkog stajališta ovo je objekt koji se jako dobro uklapa u Veliku Goricu. S visokim stupnjem iskoristivosti koristi se šumska sječka, smanjuje se emisija sumpornih dioksida i dušičnih oksida iz dosadašnjih kotlovnica, smanjuje emisija CO2 i osnovna dobit koji bi imali građani Velike Gorice je što će se u velikoj mjeri smanjiti utjecaj korištenja lož ulja u dosadašnjim kotlovnicama – pojašnjava direktor Slipac.

U HEP-u očekuju ishođenje građevinske dozvole do kraja ove godine i time početak gradnje postrojenja koje bi s isporukom energije počelo 2015. godine. Veći dio financiranja je osiguran, a kako su u Velikoj Gorici naišli na dobru suradnju s gradskom upravom ističu da realizacija nije upitna.

- Ova elektrana se nalazi u našim investicijskim planovima. Osigurali smo dobar dio sredstva iz Njemačke razvojne banke. Preostalo financiranje ne bi smjelo biti upitno. Treba reći da je taj projekt ušao u 30 prioritetnih projekata Vlade RH i prepoznat je kao važan i koristan infrastrukturalni projekt i pretpostavljam da tu ne bi smjelo biti prepreka u realizaciji – uvjeren je direktor tvrtke investitora.

Da se radi o povoljnom projektu za Veliku Goricu ne sumnjaju niti u gradskoj upravi gdje kažu kako će se krvna slika grada, u vidu smanjenja štetnih plinova, značajno poboljšati. Stručni savjetnik za zaštitu okoliša, Marko Ružić, ističe da je u ovom projektu ekološka komponenta značajna. Naime, drvo kao gorivo je CO2 neutralno jer za života iz atmosfere upija ukljični dioksid, a gorenjem istu količinu ispušta.

- Definitivno bioelektrana toplana ima značajno manji utjecaj na okoliš u pogledu smanjenih emisija u zrak i puno bolje energetske učinkovitosti u odnosu na kotlovnice na lož ulje koje je energent koji nije prihvatljiv za kvalitetu zraka. Tu su emisije sumpornih spojeva koje nagrizaju zgrade u Velikoj Gorici. Često imamo i pritužbe zbog čađe iz dimnjaka i u tom pogledu je stanje loše – kaže Ružić dodavši da emisije plinova ne prelaze granične vrijednosti, ali nešto treba promijeniti.

Bojazni za neumjerenom siječom šuma nema, kažu obje strane, jer su količine drvne sječke koja nastaje iz tzv. šumskog otpada više nego dovoljne. Glavni dobavljač sječke će biti Hrvatske šume, a postoji i mogućnost da se organizira otkupna stanica za privatne osobe.

- Drvne biomase u okolici, do 100 km u radijusu, daleko nadmašuje potrebe potrebe za gorivom bioelektrane. Radi se 210 tisuća tona drven sječke godišnje. Hrvatske šume dobar dio drvne bioamase ne iskorišava u tom smislu – dodaje Ružić

Najveći negativan ekološki utjecaj predstavlja prenamjena zemljišta koje je sada predviđeno za radnu zonu. Koji su drugi utjecaji i na koji način je određeno njihovo smanjenje građani mogu saznati iz Studije o utjecaju na okoliš koju u gradskoj upravi možete vidjeti sve do 8. veljače odnosno na javnom predstavljanju 31. siječnja.

- Pozivam građane da sudjeluje i upoznaju se s projektom, pogotovo s njegovim pozitivnim stranama, jer je to po našem mišljenju jedan od najznačajnih projekata zaštite okoliša od osnutka grada – zaključuje Marko Ružić.

Prve informacije naših sugovornika govore da je ovo vrlo povoljan projekt za Veliku Goricu te nam ostaje pratiti daljnji razvoj projekta koji bi u potpunosti trebao promijeniti centralizirani toplinski sustav Velike Gorice.

Izvor: Kronike Velike Gorice / VG Danas

Izvor: Kronike Velike Gorice / VG Danas

Nakon prvog kruga natječaja proljetos komisija Ministarstva mora, prometa i infrastrukure objavila je imena svih pristiglih kandidata, no nakon što su odabrali ponude koje su zadovoljile uvjete natječaja, obavili su se zavjetom šutnje, pozivajući se na zakon o javnoj nabavi koji im zabranjuje objavu imena onih koju su ušli u drugi krug. Samo su otkrili da su pozive da dostave konačne ponude za koncesiju na Plesu poslali šestorici kandidata. Njihova bi imena trebala biti otkrivena tek 31. listopada kad budu otvarane konačne ponude s konkretnim financijskim podacima.

No od dobro obaviještenih izvora saznali smo koji su kandidati pozvani na dostavu tih konačnih ponuda. To je potvrdilo prijašnje pisanje da je jedan od kandidata koji je najviše zagrizao za Zračnu luku Zagreb, turski TAV koji upravlja istanbulskim aerodromom Kemal Attatürk, ispao iz igre.

Turci nisu ušli u drugi krug jer njihova tvrtka kći nije poslovala pozitivno a i nisu dostavili potvrdu o nekažnjavanju, iako su zadovoljili ostale bitne uvjete natječaja, a to su da upravljaju aerodromom koji ima veći promet od 10 milijuna putnika, ne smije u vlasništvu imati aviokompaniju, mora biti neovisan o državnom proračunu i bez značajnog udjela u vlasništvu zračnih luka u krugu od 400 kilometara od zagrebačke luke te je sagradio aerodrom najmanje vrijednosti investicije od 150 milijuna eura. Na uvjetima su pale dvije francuske ponude i jedna njemačka ponuda. TAV je posredno najavljivao da će se žaliti na izbacivanje iz natječaja, no to se, kako doznajemo, ipak nije dogodilo. Predviđena vrijednost investicije u novi putnički terminal na Plesu je 192 milijuna eura.

Četiri ponude odbijene jer nisu zadovoljile uvjete
Nakon prvog kruga i ponuda 10 kandidata, četiri nisu zadovoljili uvjete. U igri su i dalje: Zračna luka Atena i J&P Avax – Grci su udružili snage najvećeg aerodroma i građevinske tvrtke, zatim Zračna luka Zürich i Strabag, Aeroporto de Paris i Bouygues – francuska tvrtka koja upravlja pariškim aerodromima, HAS&ADC i Alpine Bau – tvrtka kći Zračne luke Houston, Korejska zračna luka, koja želi koncesiju na Plesu s turskom građevinskom tvrtkom, zatim Zračna luka München i GMR Infrastrukture te Incheon Airport i IC Ictas.

Izvor: Večernji list

Vlada je dala zemlju

Hrvatska je pošta zemljište veće od 70 tisuća metara četvornih “tražila dokapitalizacijom” od Vlade koja se vojnog skladišta pokušava prodajom riješiti već četiri godine.

Bezuspješno, jer kako doznajemo, zainteresiranih ulagača nije bilo.

Gradnjom središnjeg logističkog centra i preseljenjem dostavnih poštanskih kamiona iz središta grada, bliže pak svim većim prometnicama, poštanskim će se vozilima za prijevoz i dostavu pošte uštedjeti i više od sat vremena.

– Kada kamioni dođu na ulaz u Zagreb, do središnjih se ureda voze i po sat vremena. Uostalom, preseljenjem će se promet maknuti iz središta grada, što je velik napredak jer u Branimirovu u danu minimalno uđe deset kamiona, a o ranojutarnjoj buci u Harambašićevoj, gdje su smještena vozila Pošte, neću ni govoriti – kaže Višeslav Majić, izvršni direktor.

Iako još nije definiran izgled budućeg logističkog centra, doznajemo, neće se raditi nikakvo futurističko zdanje.

– Središnji dio bit će izgrađen na jednoj razini s ulazima za kamione i 600 parkirnih mjesta, a tik uz njega gradit će se upravna zgrada – kaže Majić. Kolika je cijena koju će pošta platiti za gradnju centra, nismo uspjeli doznati, a poručili su tek kako će polovicu uložena novca dobiti iz fondova EU.

Četiri milijuna za rentu

Iako će se u V. Goricu preseljenjem sliti oko dvije tisuće poštanskih djelatnika, u Zagrebu će svi postojeći uredi namijenjeni građanima ostati na dobro znanim adresama.

– Preseljenjem ćemo smanjiti troškove održavanja nekretnina jer godišnje samo za spomeničku rentu plaćamo četiri milijuna kuna. Profitirat će i Velika Gorica čiji će se proračun puniti od komunalne naknade koju ćemo plaćati – kaže Majić.

Pošta se svojih prostorija u središtu grada, čiji je vlasnik, neće odreći već će ih iznajmljivati. Ponuditi će ih zainteresiranim obrtnicima i poduzetnicima i tako uostalom puniti svoju blagajnu. Inače, Pošta je lani ostvarila neto dobit od 30,2 milijuna kuna.

- Izabrali smo konzultante i to one koji imaju iskustva u izgradnji logističkih centara jer nismo željeli napaviti niti jednu pogrešku. Važno je da do 2013. godine završi izgradnja jer tada nastupa liberalizacija tržišta poštanskih usluga i naš proces modernizacije mora biti obavljen – zaključio je Višeslav Majić.

Lana Kovačević / Večernji list

Plemeniti Turopoljci su ogorčeni zato što se Zagreb – ta hrvatska metropola svega i svačega: kako nogometne reprezentacije na čelu sa Slavenom Bilićem, tako i dalmatinske klapske pisme u »Lisinskom«; kako paške janjetine, tako i dubrovačke renesansne književnosti… – odlučio proglasiti i metropolom kravate. Premda ta čast, po povijesnim i prirodnim pravicama, smije pripasti samo Velikoj Gorici, metropoli svega turopoljskog, pa tako i kravate.

Jer nije u Zagrebu nego je u Turopolju nastala podgutnica, pramajka kravate. I nisu taj crveni rubac svojim momcima, uoči odlaska na ratišta diljem Europe, vezivale zagrebačke fufe nego poštene turopoljske djevojke, želeći da njihovi ljubljeni u strašnim bitkama nose nešto što bi ih podsjećalo na uplakane dragane ostavljene na kućnom pragu i na zavjet ljubavne vjernosti do groba. Pa kako su se onda u tom Zagrebu drznuli postrojiti Kravat-pukovniju koja od turista krije pravu istinu o podrijetlu tog okovratnog simbola uljuđenosti i elegancije što su ga Europi i svijetu darovali hrvatski konjanici?!

Da nije bilo Turopoljaca koji su sa svojim podgutnicama ujahali u Pariz, te toliko oduševili francuskoga kralja Louisa XIII. i njegove dvorjane da su se svi počeli kititi rupcima, nikada taj ures zapadne civilizacije ne bi dobio ime po Hrvatima. A dobio ga je tako što je Francuzima bilo lakše izgovoriti riječ »Croata«, pa je pretvoriti u »cravate«, nego lomiti jezik riječju »Touropogliac« ili – ne dao im Bog zvani Dieux – pokušati izustiti »peaux-des-goutnice«.

I to je i samo to, uvjereni su turopoljski plemenitaši, jedina i puna istina o postanku riječi »cravate«, a sve ostalo – uključujući i onu zlobnu etimološku doskočicu da je francuski jezik obogaćen glagolom »cravater« (što znači: uhititi) u znak sjećanja na prirodu posla što su ga obavljali hrvatski plaćenici – spada u domenu brbljarija i koještarija.

Za sve te priče o podgutnicama kojima su se prvi u povijesti čovječanstva zakitili pripadnici slavnog Turopoljskog banderija, čije su kosti posijane gdje god je trebalo ratovati za interese stranih gospodara, današnji zagrebački velmože ne daju ni pet lipa, nego bezobzirno pune svoje blagajne drsko prisvojenim brandom iz Velike Gorice. I još onako svisoka – iz svoje Turističke zajednice i svoje snobovske Academiae Cravaticae – poručuju da Velika Gorica ne može biti ni metropola ni prijestolnica kravate. A zašto ne može? »Zato što to može biti jedino Zagreb!« – kažu kratko ali nejasno, neargumentirano ali bahato.

A Turopolje vrije. I samo je pitanje dana kada će popustiti svi plemenitaški obziri. Pa da se, uz nebirane riječi o psu i materi agramerskoj i agresorskoj, poskidaju kravate, razdrlje košulje i zasuču rukavi. Pa da naši ljudi taj problem oko suverenoga intelektualnog vlasništva nad simbolom hrvatskoga služenja u tuđinskim vojskama lijepo riješe hvatanjem za gole vratove.

Predrag Lucić / Novi list

– Turopoljski banderi maramu koju su im vezale djevojke kako bi ih u ratu sjećale na njih nazivali su podgutnica, i to je preteča kravate – kažu. Svoju će tvrdnju pokušati dokazati uz brojne povjesničare na okruglom stolu koji najavljuju za listopad. Do tada Turistička zajednica grada Zagreba, kao i Academia Cravatica, poručuju – jedino Zagreb može biti metropola kravate.

– Velika Gorica ne može biti prijestolnica kravate jer to samo može biti Zagreb – kaže Dino Bedrina, glavni tajnik Academije, koja je pokrenula postavljanje instalacije kravate na Kaptolu.

—

Nova instalacija, odnosno monumentalna skulptura kravate veličine četiri metra, postavljena je u utorak na pješačkom otoku uz ZET-ovu postaju na Kaptolu.

Njezino oslikavanje motivima glagoljice trajat će dva dana. Dio je to također akcije Turističke zajednice Zagreba i Academie Cravatice, koji i tim načinom promoviraju Zagreb kao prijestolnicu kravate

Lana Kovačević / Večernji list

Grad će pomoći
Sa vlasnicima se susreo i gradonačelnik Dražen Barišić te direktorica Gradskog stambenog gospodarstva Gordana Hubak, a u cilju pronalaženja rješenja. – Dugo stoji ovaj problem i znam da ste nervozni, ali tu smo u dobroj vjeri da nađemo rješenje. Grad će sa svoje strane učiniti sve što je u našoj mogućnosti kako bismo vam pomogli – rekao je gradonačelnik na susretu, što su vlasnici prostora prihvatili s odobravanjem.

Radi se parcelacijski elaborat
Vlasnici poslovnih prostora tako su predali zahtjev za uknjižbom (čestica 130/5 op.a) na temelju građevinske dozvole izdane tadašnjem graditelju, Industrogradnji 1993.godine. Objekt je trenutno u vlasništvu Grada Velike Gorice, koja će, sukladno toj građevinskoj dozvoli napraviti parcelacijski elaborat, a nakon što grad odstupi parcelu i odvoji česticu bit će to preduvjet za etažiranje pa na koncu i dobivanje potrebnih dozvola i upis vlasništva-objasnio je Petar Karačić, stručni savjetnik za poslove geodeta pri gradu.

U objektu se nalazi 50 poslovnih prostora, od kojih su tek dva do tri privedena namjeni. Prema riječima Stjepana Bunjevca iz Gradskog stambenog gospodarstva, kako bi izašao usuret vlasnicima grad će tako oformiti parcelu shodno građevinskoj dozvoli, nakon čega će vlasnici poslovnih prostora moći samostalno ishoditi građevinske i lokacijske dozvole za svoje pojedinačne prostore.

Izvor: RVG