Na 25. obljetnicu pada Vukovara, 18. studenog, kroz ovaj herojski grad u Koloni sjećanja prošlo je 100 tisuća ljudi, među njima bili su i brojni Velikogoričani koji su pojedinačno i u grupama na Dan sjećanja došli odati počast onima koji su poginuli braneći Vukovar i Hrvatsku.
Pod geslom „Vukovar- mjesto posebnog pjeteta“ jučer je kroz ovaj grad prošla Kolona sjećanja. Program obilježavanja Dana pada grada Vukovara počeo je u Vukovarskoj bolnici koja je jedan je od najistaknutijih primjera naravi velikosrpske agresije i kao takva dan danas je simbol otpora i stradavanja. Hrvatskom himnom i prigodnim pjesmama u izvedbi klape Sveti Juraj- Hrvatske ratne mornarice otpočelo je u jutarnjim satima obilježavanje Dana sjećanja, a u prigodnom program sudjelovao je i glumac Darko Milas koji je između ostalog recitirao i priču Siniše Glavaševića “Priča o gradu”.
U Vukovar su pristigli i Velikogoričani, među njima gradonačelnik Dražen Barišić i pročelnik Krešimir Ačkar, zatim autobus župljana iz župe Navještenja Blažene Djevice Marije predvođena župnikom Norbertom Ivanom Koprivcem, gorički branitelji, mladi i stari koji su pojedinačno stigli u Vukovar u krugu obitelji ili prijatelja, naš sugrađanin Branko Borković- Mladi Jastreb i Vilim Karlović koji je i sam preživio Vukovar i Ovčaru nakon pada grada i brojni drugi Goričani. Među povijesnim postrojbama u Koloni su bili i članovi Turopoljskog banderija.
Gotovo sat vremena trebalo je da svi koji su došli odati počast krenu u koloni od Vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja udaljenog 5,5 kilometara. Prolazilo se centrom grada, uz Vukovarski vodotoranj koji dan danas stoji kao simbol vukovarske obrane od otpora jer ga više od 600 neprijateljskih projektila nije uspjelo srušiti. Hodajući kroz grad na zgradama na kojima su dvojezične ploče s ćirilicom toga dana su bile prekrivene hrvatskom zastavom.
U 13 sati počela je sveta misa na Memorijalnom groblju koju je predvodio nadbiskup kardinal Josip Bozanić kojem je koncelebriralio23 hrvatskih biskupa i nadbiskupa, vukovarski franjevci predvođeni dekanom Vukovarskoga dekanata fra Ivicom Jagodića, te drugi svećenici.
-Na današnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, dok se posebno spominjemo vukovarskih branitelja i svih žrtava ugrađenih u događaje u kojima se rađala sloboda naše domovine Hrvatske, svoje misli, osjećaje i nade sada želimo stopiti u snagu najveće kršćanske molitve: u slavlje euharistije. Svoj pogled pružamo prema Kristu, čija je žrtva potpuno bila ispunjena božanskom ljubavlju. Nasuprot grijehu, stradanju i smrti ona je zasjala u događaju uskrsnuća, postavši svim ljudima izvor spasenja. Stoga, euharistiju današnjega spomen-hodočašća u Vukovaru redovito, u skladu s liturgijskim odredbama Crkve, slavimo na čast otajstva Križa i muke Gospodnje. Želimo, prije svega i iznad svega, ostati uvijek zagledani u Krista, Kralja mučenika, jer samo u njemu neprolazno sjaji istina, vrijednosti i plodovi svake čovjekove žrtve, svih naših ljudskih križeva i umiranja- rekao je na početku đakovačko- osječki nadbiskup Đuro Hranić.
Tijekom svoje propovjedi kardinal Bozanić ukazao je na simboliku Vučedolske, Vukovarske golubice ili kako neki tumače jarebice koja kad osjeti opasnost za svoje mlade počinje privlačiti pozornost na sebe.
-Kao majka zna da su njena djeca lak plijen grabežljivcima. Zato se počinje pretvarati da šepa, kako bi neprijatelj mislio da je može lako uloviti. Jarebica odvlači neprijatelja od malenih i, kada se čini da je tako blizu da je ugrabi, ona poleti i spasi svoje leglo. Nije li to predivna slika Vukovarske žrtve?- rekao je Bozanić.
-Nezaštićena mlada hrvatska država, nedovoljno jaka za nalet grabežljivaca koji su je htjeli uništiti; udarana po svojim krilima, na istoku, sjeveru, zapadu i jugu, te preslaba za izravno suočenje, imala je svoju majku- zaštitnicu u Vukovaru. Izgledala je kao lak plijen; šepala je, bila na izdisaju, a ipak je dugo privlačila snagu neprijatelja, nadmoćnog agresora, i omogućila mladima da ojačaju. A zatim– istinski ranjena, izmučena do iznemoglosti – uspjela se vinuti u let. I premda vučena i vrebana po kućama, tražena po blatnim poljima, odvođena do strahotnih jama; premda ubijana na cestama, u vrtovima, u podrumima, u bolnicama, nikada nije uhvaćena. Ostala je živjeti u svojoj domovini: od Dubrovnika, Splita i Šibenika, od Zadra, Škabrnje i Knina, do Gospića, Slunja i Karlovca, Petrinje i Voćina, do Vukovarske bolnice, ‘Veleprometa’ i Ovčare. Ovdje na ovom Memorijalnom groblju ostavila je svoje tragove u bjelini križeva- zaključio je Bozanić.
Velik broj ljudi pristiglih u Vukovar ostatak dana iskoristio je za molitvu i pojet kod križa na Dunavu, Ovčari, Spomen domu na Trpinjskoj cesti ili Muzeju u Vukovarskoj bolnici prisjetivši se žrtve Vukovara da se nikad ne zaboravi.
Izvor: VG Danas
