Plemenitaškom Turopoljskom svadbom u Buševcu su jučer završila trodnevna događanja u okviru Ivanja.
Praizvedba Turopoljske svadbe u Buševcu prvi je puta održana prije više od 40 godina, a Buševčani su tako podsjetili okupljene na tradiciju, stare pjeme, plesove i običaje prema kojima se nekad svadbovalo u Turopolju.
Ženidba plemenitaša Vida Lackovića
Izvorni tekst Turopoljske svadbe djelo je pučkog pisca Josipa Kovačevića. Knjiga „Ženidba Turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića“ Ogrankašima je poslužila kao scenarij, a okupljeni su mještani i gosti uživali u dvosatnom programu na dvije otvorene pozornice. Prema riječima redatelja Ivana Rožića, predstavljeni svadbeni običaji i napjevi zapravo su skup običaja svih turopoljskih sela. -Svadba objedinjava prikaz običaja iz Buševca, Mraclina, Kuča ili Lomnice. Jedan dio su i stari poganski običaji, a nadograđena je i krščanska tradicija-, rekao je Rožić.
Splet običaja
Gosti su tako mogli doživjeti i vidjeti kako se nekad išlo u „snoboke“, kako izgleda kaparenje mlade, lažna mlada, izmjena prstena, kako se pogađalo za škrinje, parta na mladenkinoj glavi zamijenila poculicom ili kako je mladinec morao dokazati svoju muškost i sposobnost za ženidbu. Svadbenu svečanost najčešće je vodio „dever“, današnji pandan mladenčevog kuma, a uz mladence- Vida i Baricu kao centralne likove, posebno se ističe mladenčev otac Blaž ili pak gospodar Jankić koji je svadbu predvodio kao predstavnik mladenkine strane familije. Ovakve sui svadbe, kaže Rožić, iziskivale mnogo novaca stoga su se ljudi nerijetko zaduživali, a i za sve su se pogađali i sve su prodavali. Tako su se, primjerice, prodavale škrinje, prstenje, a bio je red i da okupljeni svati s nekoliko forinti daruju mladičke. –Sve je to bio miraz koji je mlada nosila u svoj novi dom. Svadba je u Turopolju trajala i po nekoliko dana, a svati bi spavali na prostirci od slame u jednoj prostoriji te idućeg dana nastavili slaviti-, kaže Rožić. Uz mnogo detalja, izgrađene likove, mnogo pjesme i plesa Buševčani su prisutne vratili bar stotinjak godina unazad- u dom turopoljskog plemenitaša. U svatove su, uz 100-injak buševskih folkloraša, pristigli i gosti iz Mraclina i Donje Lomnice, a gosti su mogli kušati i pravi svadbeni gulaš ili pak domaću gibanicu.
90 godina OSS-a
Događanja u sklopu Ivanja i ove su godine okupile brojnu publiku. Tako je u petak održan malonogometni turnir, dok je subotra bila rezervirana za svečanu sjednicu Ogranka „Seljačke sloge“ koji ove godine slave 90 godina rada. Cijela je godina posvećena Ogranku, istaknuo je predsjednik društva, Nenad Rožić, a Ivanje je kulminacija višemjesečnih priprema. -Sve je to bilo izuzetno zahtjevno i teško te iziskivalo puno truda, ali važno je da je cilj ispunjen. Očuvali smo tradiciju i običaje i vjerujem da smo zainteresirali bar dio posjetitelja koji su danas bili kod nas-, rekao je predsjednik OSS-a Nenad Rožić.
Otvorenje etno kuće, izložbe, sajam…
Buševčani su uredili i otvorili etno kuću- posljednji preostali sačuvani čardak u selu koji su s izvorne lokacije preselili u blizinu škole. U čardaku, čiju su adaptaciju pomogli resorno ministarstvo i grada Gorica, nalaze se brojni stari predmeti i alati, a domaćini su upriličili i degustaciju jela „Kaj su jeli naši svati“. U prostorijama škole otvorena je izložba maketa čardaka i drvenih kapela, a na prostoru oko društvenog doma održan je Ivanjski sajam. Posjetitelji su mogli isprobati vožnju kočijama, gađati lukom i strijelom, pogledati turopoljske suvenire, probati specijalitete koje je za njih pripremilo Društvo žena ili pak delicije starog Rima koje su nudili članovi udruge „Andautonija“.
Preneseno sa: www.rvg.hr
