Poštovani,
nažalost jučer smo bili svjedoci tragične nesreće koja se dogodila u Rakarskoj ulici gdje je jedna osoba poginula. Žalosno je što mi, mještani “mirne, gradske četvrti” Rakarje moramo već godinama biti svjedoci kako je naša ulica PISTA mnogobrojnih vozača koji voze neprimjerenom brzinom.
Napominjem, kako se godinama ovdje događaju nesreće,a NITKO od nadležnih ne želi ništa poduzeti. Godinama smo tražili da se nešto poduzme. Sigurna sam kako ste i Vi tisuću puta prošli našom ulicom i tim zavojem kojega svi dobro znamo.
Žalosno je što se trebalo dogoditi da netko pogine da bi se nešto poduzelo.
Rakarje je puno djece koja se igraju, prolaze pločnikom,svakodnevno odlaze u školu. Nitko se ovdje, ne godinama, već desetljećima,NE OSJEĆA SIGURNIM!!
Smatram kako je potrebno postaviti ležeće policajce. Ma bilo što neka se poduzme!Samo da se djeca i odrasli ovdje osjećaju sigurno, a ne da se bojimo. Jer Rakarje bi trebalo biti mirna gradska četvrt!!
Nadam se da ćete nešto poduzeti! Samo mi je žao što prije niste!
S poštovanjem,
Vesna Mirenić
Apsolutno,a isto stoji za cestu u Ščitarjevu ili točnije od Črnkovca do Ščitarjeva.Mora li i tu netko izgubiti zivot da bi se nešto poduzelo.Želim naglasiti da smo mi mještani Ščitarjeva sami pokušali poduzeti neke mjere no međutim svugdje odbijeni.Kažu nemogu stavit ležeće policajce zbog zetovih autobusa,ZAŠTO??? moraju li i oni ,,juriti,, pa bi im ležeći predstavljali problem? Dajte ljudi stanite na loptu i neka se riješavaju ovakve za život opasne ,,stvari,,
U potpunosti se slažem!!
Kuća nam je na tom zavoju u Rakarskoj. Imamo dvoje male djece i nikad ih ne puštamo da se igraju ispred kuće (iako imaju ograđeni prostor). Jednostavno me strah da će nam jednog dana doletjeti auto u dvorište, a djeca bi se mogla naći vani u to vrijeme.
I isto tako nekoliko puta smo mi mogli imati prometnu nesreću ispred kuće, ali ne našom krivicom. Sam dragi Bog nas je čuvao. Jedne večeri došli smo doma, počeli otključavati vrata i čuli škripanje guma. Auto je jedva prošao kroz zavoj (naravno rezao ga je), a mi smo skrenuli u dvorište samo minutu ranije. Kad počnem razmišljati što se sve moglo dogoditi da smo samo malo kasnije došli doma.
Toliko puta čujem škripu guma kad ljudi prolaze zavojem i samo je bilo pitanje vremena kada će netko poginuti.
Na žalost to se i dogodilo.
Poštovani,
Naša kuća je 2O-tak metara od mjesta strašne nesreće, ali mi koji živimo u Rakarskoj, nažalost, čini se ne možemo ništa.
U nazad godinu dana na toj relaciji bile su tri ili četri prometne nesreće. Posljednja sa smrtnim posljedicama, pitam se mora li netko od djece poginuti da bi se nešto učinio, jer i jedan izgubljen život zbog traljavosti nadležanih je previše.
Pozdrav svima onima koji nešto poduzimaju i savjesnim susjedima.
Zrinka R.